Obilježena 112. godišnjica Sarajevskog atentata i početka Prvog svjetskog rata

28. lipnja održan je Dan otvorenih vrata udruge Hrvatsko kraljevsko vijeće povodom godišnjice Sarajevskog atentata i Prvog svjetskog rata., među posjetiteljima potomak Franje Ferdinanda. Uz prigodne predmete i knjige vezane uz Prvi svjetski rat, obilježena je ova pomalo zaboravljena crtica hrvatske povijesti.

Zbog velike vrućine ove godine umjesto komemoracije na groblju Mirogoj u Zagrebu, održan je prigodan susret u maloj dvorani u Tkalčićevoj ulici. Uz članove Hrvatskog kraljevskog vijeća među gostima bio je knez Karlo Hohenberg, praunuk nadvojvode Franje Ferdinanda i vojvotkinje Sofije, kao i prim. dr. sc. Darko Richter potomak obitelji hrvatskog feldmaršala Svetozara baruna Boroevića od Bojne.

Kroz prikazane izloške goste je proveo povjesničar Ante Brešić pl. Mikulić i pritom prikazao život i reformska nastojanja nadvojvode Franje Ferdinanda i trijalističkog pokreta u Hrvatskoj, razloge i provedbu Atentata ali također i ulogu Hrvata tijekom Velikog rata 1914. - 1918. Voditelj događaja bio je Borna Kuri, dok u ime Doma plemstva HKRV-a Dominik pl. Bulat Vručinić. Uz ugodne razgovore i domoljubne koračnice i pjesme prisjetili smo svih Hrvata u Prvom svjetskom ratu.

Sarajevski atentat i Franjo Ferdinand

Atentat u Sarajevu dogodio se 28. lipnja 1914. godine kada su u planiranom atentatu ubijeni prijestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofija od strane atentatora Gavrila Principa. Atentat je izvela teroristička jugoslavenska organizacija Mlada Bosna predvođena srpskom nacionalističkom tajnom organizacijom Crnom rukom organiziranom od strane pukovnika i zapovjednika obavještajne grane srpske vojske Dragutina Dimitrijevića Apisa. Kako navodi srpska Odbrana u svom revolucionarnom statutu glavni neprijatelj velikosrpske ideje prožete kroz jugoslavenski pokret jest hrvatski trijalizam i njegov glavni zagovornik nadvojvoda Franjo Ferdinand.

Trijalistički prijedlozi u doba Franje Ferdinanda

Upravo je on odabran kao metom, iako osobno je bio protiv rata sa Srbijom dobrosusjedskih odnosa jer je u svom reformskom krugu, zvanom i belvederski krug zagovarao jednakopravnost u KuK monarhiji slavenskim narodima, posebno kao početni temelj ideju hrvatskog trijalizma u kojem bi Hrvatska-Slavonija, Dalmacija s Bokom, Bosna-Hercegovina, Istra i Slovenija činile jedno državotvorno tijelo pod krunom Zvonimirovom (hrvatskom). U svom osobnom životu bio je pobožan vjernik, smatrajući katolički moralna osnovom ne samo društva nego zdravim temeljem državne politike. Oženivši se sa češkom plemkinjom groficom Sofijom Chotek imao je četvero djece. Zbog nekraljevskog porijekla obitelji grofice Sofije Chotek tadašnji car i kralj Franjo Ferdinand donio je poseban naslov vojvoda i kneževa od Hohenberga za djecu i potomke Franje Ferdinanda koji i danas nose. Koliko je bio predan svom obiteljskom životu svjedoči da su njegove posljednje riječi u trenutku agonije i borbe za svoju upucanu suprugu bile:

"Sofija, Sofija. Nemoj umrijeti draga, živi za našu djecu."

O značaju samog sarajevskog atentata za Hrvate, koji su smatrali Franju Ferdinanda svojim najbližim prijateljem i zastupnikom svjedoče memoari bl. Ivana Merza koji je pritom u svom dnevniku zapisao:

"Užas! Sljedbeni rad dnevnika prekidam. Franjo Ferdinand, prijestolonasljednik u Bosni - u Bosni – ubijen! Žena također. Gdje si, san Hrvata!? Fatum pritišće. Ideali su porušeni, jadni mladić stoji i tuguje. Ubiše ga "prijatelji" Slavena, Srbi. Njegova žena također mrtva. Barbari!"

"Umorstvo i krajnja podlost?... Komplot ovaj podli je simbol srpske ćudi? Narod je jedan u svojoj biti dobar. Ili nije? Da ne vrijedi i za nj hereditacija? Budućnost će to odlučiti. Zar je ovaj komplot znak težnje za slobodom? Nipošto. Sloboda je ideal do kojega se dolazi poštenim sredstvima. Da je Ferdinand bio tiran, neprijatelj Slavena, čovjek se ne bi čudio, ali bio je duša. Česi i Hrvati su ga voljeli više nego ikoga, a sad im se nade rasplinuše. Oni koji kažu da su jedno s Hrvatima - Srbi - razorili su sve. Što zaslužuju? Historija će ih već osuditi. Taj prekomjerni egoizam, Nitscheovska narav, bez Vjere, sve će to uroditi zasluženim plodom. Doći će u Bosni doba Francuske revolucije. Ljudi egoisti će pod izlikom oslobođenja pobuniti narod. Nastat će međusobno klanje. Životinje..."

"No najveća ironija svega su hrvatske zastave koje su Srbi na vježbalištu i pred kolodvorom izvjesili. Ubiti prijatelja Hrvata, a za znak prijateljstva izvjesiti hrvatske zastave! Ironija! Gdje ostaje iskrenost i ljubav? Iz ovog meteža će istina netaknuta izaći. Gdje je Krist, koga su neprijatelji razapeli i koji daje Svjetlo Istine? Iz meteža će On izvesti sljedbenike svoje. Historija je borba za Istinom."

Prvi svjetski rat i Hrvati

Začetak Prvog svjetskog rata možemo smatrati sam Atentat u Sarajevu 28. lipnja 1914. koji je pokrenuo mehanizme koji su doveli do prvog svjetskog sukoba industrijskog doba. Metak u Sarajevu prvi je ispucani metak Prvog svjetskog rata, uskoro nakon mjesec dana ultimatuma 28. srpnja 1914. krenuo je rat u kojem su se našla dva tabora središnjih sila koje čine KuK monarhija (Austrija, Ugarska i Hrvatska), Njemačka, Turska Bugarska, Poljska, Litva, Bjelorusija, Ukrajina, Baltičko Vojvodstvo, Finska, Azerbajdžan, Katar, Jemen, Južnoafrička Republika itd. protiv sila Antante koje čine Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Srbija, Rusija, Crna Gora, Italija, Japan, SAD, Belgija, Rumunjska, Brazil, Novi Zeland, Kanada, Australija itd. Iako su prvotni sudionici rata se isključivo taborili za one koji su na stranu atentatorske Srbije i one protiv, uskoro su razlozi samog rata zapali u drugi plan dok je svaka veća sila ciljala ostvariti svoje strateške ciljeve.

Hrvatska u doba Velikog rata 1914. - 1918. je bila razdijeljena. Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (Hrvatska - Slavonija) bila je jedina država unutar Monarhije sa institucijama državnosti i vojskom uz Ugarsku i Austriju, činivši kao zasebna Kraljevina s Ugarskom konstitutivni dio Zemalja Svete krune. Dalmacija i Istra su pripadale austrijskom dijelu Monarhije, dok Bosna i Hercegovina bile su kondominij Austrije i Ugarsko - Hrvatske. Hrvati su sudjelovali na tri domaća fronta prvi Srpski odnosno Balkanski front primarno prema Srbiji i Crnoj gori, Istočni prema Rusiji s Galicijom kao glavnim žarištem prvog dijela rata i Talijanskim frontom s Italijom na Soči. U tom razdoblju Hrvati su ostvarili veliki pobjede i uspjehe u Galiciji sudjelovali su u zaustavljanju Rusije, a kasnije i u ofenzivama koje će dovesti do ruskog poraza i primirja. Crna Gora je prva država protivnica koja je kapitulirala početkom 1916. tijekom ofenzive predvođene od strane baruna Stjepana Sarkotića. Uskoro je poražena i Srbija koja je čitava okupirana u istoj 1916. godini i čime je izbačena iz rata, a njena vojska natjerana na povlačenje van Srbije i izgnanstvo vlade i kralja preko Albanije na Krf i u Grčku. Iako ne u velikim brojkama Hrvati sudjeluju i na rumunjskom frontu koji će dovesti velikom pobjedom i kapitulacijom Rumunjske početkom 1917. Možda najveći obujam hrvatske vojne prisutnosti bio je na talijanskom frontu u kojem je feldmaršal Svetozar barun Boroević, ujedno i prvi Hrvat feldmaršal u povijesti vodio velikih 12 sočanskih bitaka koje su rezultirale velikom pobjedom na Talijanima i njihovim saveznicima krajem 1917. Uz domaća ratišta Hrvati sudjeluju u manjim postrojbama i na drugim svjetskim ratištima od zapadnog sve do bliskoistočnog, a posebno je zabilježena uloga hrvatskih topnika u Jeruzalemu i Svetoj Zemlji u borbama vezanim uz Suez i Sinaj.

Iako je KuK monarhija vojno dobro stajala 1918., ostvarivši većinu svojih zadanih ciljeva s početka rata. Unutarnja previranja dovela su do raspada KuK monarhije iznutra tijekom listopada i studenog 1918. Hrvatska je izašla iz rata 29. listopada 1918. proglasivši nezavisnost i opredjeljivši se za Državu SHS i put Jugoslavije, doduše put određen od strane pojedinih jugoslavenskih političara mimo plebiscita i odluke Sabora. Vojna ostvarenja Hrvata tijekom rata nisu bila uzaludna, pobjeda nad Srbijom i Crnom Gorom omogućila je da tajni planovi nalik onom londonskom budu odbačeni od strane saveznika Antante još 1917. Pobjede u bitkama na Soči zaustavile su i poslijeratna posezanja Talijana za hrvatskom i slovenskom zemljom. Hrvati su taj rat i podnijeli s velikom žrtvom, sveukupno 190.000 poginulih i stradalih. Uz ratna stradanja moraju se navesti i ratni zločini koje je Srbija počinila nad Hrvatima, od čega je najstravičniji Pokolj u Odesi (poznat kao i Grozote u Odesi) 1916. - 1917. koji broji prema svjedočanstvima i preko 10.000 ubijenih (Interpolacija), klasificirajući taj zločin genocidom počinjenim iz velikosrpske mržnje prema Hrvatima iz primarno etničkih i vjerskih razloga.

U kulturi samih Hrvata tijekom rata bile su mnoge domoljubne pjesme koje su i danas aktivne, posebno u Hrvatskoj-Slavoniji i Bosni-Hercegovini popularna je domobranska koračnica. Taj domoljubni zanos prikazan je i kroz humanitarne akcije kao što su Dadoh zlato za željezo (zlato za željezni prsten), podizanje "željeznih vitezova" gdje bi kupnjom čavla donirao se novac za ratne potrebe i brigu o invalidima, siročadi i udovicama. Valja naglasiti da na prostoru Hrvatske-Slavonije, Dalmacije i Bosne-Hercegovine sve postrojbe su nosile kao službene oznake i hrvatske trobojnice kao vojne zastave o čemu nam primjerice govori svjedočanstvo bosanskohercegovačkih postrojbi na sočanskom ratištu koje pod hrvatskom trobojnicom jurišaju na neprijatelje.

Nakon dvije Jugoslavije i tragedije Drugog svjetskog rata, upravo uloga Hrvata bačena je gotovo u zaborav. Stoga danas odajemo počast svim palim Hrvatima i svim žrtvama Velikog rata, od prvog metka u Sarajevu 1914., do posljednjeg 1918.

Pokoj vječni daruj im Gospodine, vječna im slava i hvala! (Tekst priredio ABM)

Hrvatsko kraljevsko vijeće

2026.

Postanite mecena i podržite rad Hrvatskog kraljevskog vijeća, donacije možete uplatiti na:

Ime primatelja: Hrvatsko kraljevsko vijeće

IBAN: HR8123400091111081585

SWIFT: PBZGHR2X

Banka: Privredna banka Zagreb

Opis: Donacija